Pijenje čaja značajan je dio japanske kulture i filozofije življenja.
Čaj je u početku pilo samo svećenstvo i visoko plemstvo prvenstveno u medicinske svrhe što se promijenilo tek tisuću godina kasnije u 18. stoljeću. Čaj je prestao biti samo ljekovit napitak, ali je i dalje bio dostupan samo višim staležima. Najbolji čaj iz pokrajine Shizuoka mogli su si priuštiti samo plemenitaši, jer je zbog visoke cijene nižim staležima bio nedostupan.
Doprinos ceremoniji čaja dali su i samuraji. Kako im je ceremonija ispijanja čaja bila jedino slobodno vrijeme za opuštanje, cijeli postupak je bio vrlo spor i odvijao se u potpunoj tišini. Pravila koja su samuraji odredili u Japanu se poštuju i danas.
Japanci o ceremoniji čaja kažu: „To je vrlo posebna umjetnost i mi kroz ceremoniju čaja pronalazimo sebe.“
Unutrašnji mir, gostoljubivost i jednostavnost važne su karakteristike te tradicije. Nešto čega u današnje vrijeme, čini se, imamo sve manje.
Najviše pažnje danas se u Japanu pridaje zelenim čajevima.